Kraljevski Nin – prizori slavne prošlosti nadohvat ruke, mozaik burnih vremena pod nogama
Nema boljeg mjesta za organiziranje urbanog traila nego najstarijim hrvatskim kraljevskim gradom – Ninom. Uz trčanje njegovom prirodnom okolicom, kao i urbanom vizurom, najuzbudljivija je činjenica da će ovo biti i utrka kroz jednu vrlo bogatu povijest. Bit će to trk čak do doba Aenone…
Bilo u muzeju, pod nogama ili nadohvat ruke, prolaskom Ninom skoknut ćete čak 3000 godina u prošlost, u kasno brončano doba, a u njegovoj blizini, na području današnje solane i do tragova naselja iz mlađeg kamenog doba.
Aenona – život u blagostanju i bogatstvu
S početkom željeznog doba, u 9. st. pr. n. e. točno na centralnom otočiću današnjeg Nina prvo naselje podiglo je ilirsko pleme Liburni. Drugo ime Nina poznato je kao Enona, a koje dobiva s dolaskom rimskog utjecaja u 1. st. pr. n. e.
Na temelju arheoloških iskopina zaključuje se da je naselje na otočiću bilo okruženo bedemima, a kuće su bile izgrađene tehnikom suhozida. Može se reći da se za vrijeme liburnske kulture živjelo u blagostanju.
Za utjecaja Rima Nin je imao svoju statutarnu autonomiju, a prema ostacima kuća i mozaika, ondje se tada prilično bogato živjelo, a na području današnjeg Turističkog naselja Zaton bila je velika trgovačka luka. Najznačajniji kompleks iz rimskog doba je forum s kapitolijem. Tu se nalazio i jedan od najvećih monumentalnih hramova na našim prostorima. Nin je u to vrijeme imao čak i vodovod, a pretpostavlja se da je imao i terme i amfiteatar.
Mjesto gdje je rođena hrvatska država
Doseljavanjem Slavena i Hrvata na ove prostore krajem 6. i početkom 7. st., Nin postaje prvo političko, vjersko i kulturno središte. On je jedna od prijestolnica iz koje državom upravljaju narodni vladari – knezovi Višeslav, Trpimir i Branimir, te kraljevi Tomislav, Petar Krešimir IV., Zvonimir i drugi. Isto je tako važna ratna i trgovačka luka.
Onamo knezu Branimiru dolazi Papino pismo kojim se priznaje država Hrvatska, a danas vas ondje, na ulazu u grad, pred Bardelinom pozdravlja “okamenjeni“ knez. Ondje Petar Krešimir IV. prvi naziva Jadransko more “našim“. Ondje su se organizirali kako crkveni tako i sabori plemstva i građanstva, a tijekom svoje duge i bogate povijesti, čak i gubitkom državne samostalnosti, Nin zadržava svojevrsnu autonomiju. Tako ga i hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac naziva “Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski“.
Prelaskom ispod mađarske krune pod mletačku te uzastopnim razaranjem pa podizanjem za tursko-mletačkih sukoba u 16. i 17. st., kolijevka hrvatske države više se ne uspijeva oporaviti utoliko da bi povratila svoj stari sjaj.
Od važne biskupije do palca-srećonoše
Nin je bio biskupija od 9. st., a o njegovoj kršćanskoj važnosti govore i povijesne crkve na ninskom području – najmanja svjetska katedrala Crkva sv. Križa, Crkva sv. Nikole te mjesna Crkva sv. Anselma i Marcele. Međutim, i na vjerskoj razini gubi svoju važnost u 19. st. kad je zauvijek ukinuta Ninska biskupija.
Ninski su biskupi bili vrlo značajni u hrvatskoj crkvi, a najistaknutiji među njima Grgur Ninski kao borac za očuvanje hrvatskog jezika i glagoljice u bogoslužju. I danas poznata povijesna ličnost te možda najprepoznatljiviji simbol grada, ali i dežurni srećonoša. Naime, njegov gorostasni kip u izvedbi Ivana Meštrovića krasi sam centar Nina, a legenda kaže da će vam primanje za Grgurov palac donijeti sreću.
Ponovno buđenje zakukuljenog velikana
I malarija je u prošlosti uzela svoj obol u Ninu, zbog čega opada broj stanovnika. Stoga se početkom 20. stoljeća obavlja asanacija rječice Jaruge te se njeno ušće premješta istočnije od grada-otoka. Tako je riješen najveći problem stanovanja pa se stanovništvo vraća u grad koji ekonomski jača.
Nakon II. svjetskog rata izgrađena je ciglana i uređena danas nadaleko poznata solana, a s osamostaljenjem Hrvatske, Nin je 1997. godine dobio status grada.
Rijetke su ovako male lokacije, gdje se tako bogata, burna i veličanstvena povijest gotovo na svakom koraku isprepliće sa sadašnjošću te tako postaje dijelom turističke ponude. Na mjestu gdje je rođena hrvatska država uistinu se ima što za vidjeti, toliko da i nijemi svjedoci prošlosti u mašti oživljavaju prave filmske scene. Kulise za poželjeti protrčati među njima!